Četiri se svijeće polagano gorjele. Bila je tišina i mogao se čuti njihov razgovor.
Prva je svijeća rekla : “JA SAM MIR.
NAŽALOST, LJUDI ME NE USPIJEVAJU SAČUVATI,
MISLIM DA ĆU SE UGASITI . "
I odmah se ugasila .
Druga je svijeća rekla :
“ JA SAM VJERA. NAŽALOST,
MNOGI LJUDI IMAJU POVRŠNU VJERU I JA IH NE ZANIMAM.
NEMA SMISLA DA I DALJE GORIM.”
Tek što je to izgovorila,
puhnuo je lagani povjetarac i ugasio ju .
Treća je svijeća žalosno progovorila :
“ JA SAM LJUBAV. NEMAM VIŠE SNAGE.
LJUDI ZABORAVLJAJU NA MENE...
ONI NE LJUBE NI SVOJE NAJBLIŽE.”
I bez oklijevanja se ugasila .
ODJEDNOM JE UŠLO JEDNO MALO DIJETE
I UGLEDALO TRI UGAŠENE SVIJEĆE .
“ŠTO JE TO ? “ upitalo je dijete.
“VI STE TREBALE SVIJETLITI DO KRAJA.”
I rekavši to, počelo je plakati .
Utom je progovorila četvrta svijeća:
“NE BOJ SE , DOK JA GORIM,
MOĆI ĆEMO UPALITI UGAŠENE SVIJEĆE.
JA SAM NADA .”
Djetetu su zablistale oči od radosti dok je s upaljenom svijećom
vraćalo svjetlo ugašenim svijećama ...
Nema komentara:
Objavi komentar