Život svakog čovjeka je put ka samom sebi,
pokušaj jednog puta, nagovještavanje jedne staze.
Nijedan čovjek nije nikad bio potpuno on sam,
ali svaki teži da to postane poneko potmulo,
poneko jasnije, svako kako umije.
Svako nosi sa sobom sve do konca ostatke svoga rođenja,
sluz i ljušturu jednog prasvijeta.
Poneko ne postane nikad čovjek,
već ostaje žaba, ostaje gušter, ostaje mrav.
Poneko je gore čovjek, a dolje riba.
Ali svako je hitac prirode uperen ka čovjeku.
Svima nama je zajedničko porijeklo,
majke naše, svi mi potičemo iz istog ždrijela
ali svako, kao pokušaj i hitac iz dubina, teži svojoj vlastitoj svrsi.
Mi možemo razumjeti jedan drugog,
ali svako od nas može da protumači samo sebe samog.
Herman Hesse u ‘Demijan’
Nema komentara:
Objavi komentar